Dom Sotonine spletke Svi bi da budu fudbaleri i pjevači. Niko nebi radio.

Svi bi da budu fudbaleri i pjevači. Niko nebi radio.

7 minuta čitanja
0
0
90
Svi bi da budu fudbaleri

Svi bi da budu fudbaleri ili pjevači ili …

 

Trenutno živimo u sistemu koji malo ili čak nimalo ne mari  za pravdu i moral.

Na cijeni su poslovi od kojih normalan čovjek nema nikakve koristi. Fudbaleri, košarkaši, teniseri, pjevači itd su ljudi koji zarađuju ogromne pare.

 

Na drugoj strani, stočari, ratari,rudari i radnici uopšte se trude da prehrane cijelo čovječanstvo jedva sastavljaju kraj sa krajem.

To dovodi do toga da niko ne želi da proizvodi hranu niti bilo šta od čega se realno živi.

Svi bi da budu fudbaleri ili pjevači ili …

Fabrike u kojima je radilo po nekoliko stotina ljudi se ruše i grade se marketi u kojima se zaposli par trgovaca.

Bojim se da se to svjesno radi kako bi se u konačnici napravio sistem u kojem će čovječanstvo biti toliko ovisno o eliti da će praktično svi ljudi biti robovi.

Imat će pravo da dišu (vjerovatno uz određenu naknadu) a bit će sretni ako za svoju platu budu mogli prehraniti porodice.

Možda i ne znate da u cijeni hrane koju kupujete najmanji udio ima onaj koji je tu hranu proizveo.

Vjerovatno će neko pomisliti da je to normalno. Neko će reći da je to tržišna ekonomija i neki njeni zakoni koje ja ne mogu da shvatim. Sve to je legalno. To je tržišna utakmica.

Ja možda i ne shvatam zakone tržišta ali znam da mi sve ovo ne miriše na dobro.

Globalna ekonomija je stvorena kako bi se od siromašnih zemalja uzelo i ono malo što nije uzeto prije. Slabi nisu spremni da se nose sa svjetskim korporacijama čak ni u svojim zemljama.

Znate li kako je Somalija zapala u glad prije nekoliko godina od koje je umrlo mnogo ljudi?

Vjerovatno mislite suša, rat, zaostala tehnologija, polu divlji narod itd.

E pa ovako je to  bilo.

Kako je Somaliju pogodila glad?

Somalijci su pokušali da unaprijede poljoprivredu kako bi bili sposobni da prehrane svoje stanovništvo. Djelimično su uspjeli i prinos je bio dobar.

Problem je nastao kada su trebali da hranu, koju su sami proizveli, plasiraju na tržište. Tada im je “svijet” priskočio u “pomoć”.

Poslato im je mnogo brašna ulja i ostalih namirnica tako da su njihovi proizvođači hrane te godine praktično propali. Isto se ponavljalo i naredne godine a već one treće godine skoro niko ništa nije posijao. Pa i zašto bi sijao kada će stići pomoć.

Te godine pomoć nije stigla. Stigla je glad a sa njom masovna neuhranjenost i smrt. 

Zašto vam ovo spominjem?

Zabrinutv sam što smo već u fazi kada sve manje i manje sijemo.

“Nemamo računa sijati.”

Od nekud nam hrana dolazi jeftinija nego naša. Toliko jeftinija da naš proizvođač sa cijenom koja mu se nameće nema mogućnost da proizvodi. Njegovi troškovi su veći od vrijednosti proizvoda koji treba da proizvede. On je prisiljen da prekine sa proizvodnjom.

Bojim se da smo već u fazi u kojoj je Somalija bila one druge godine.

Nadam se da nisam u pravu i da kobna treća godina neće nikada doći.

Ipak… Kada sve realno sagledam u najmanju ruku nešto nije u redu.

Već mislimo da je najbitnije da moje dijete postane pjevač, fudbaler, glumac ili…

Bitno je da ne proizvodi pšenicu, mlijeko, kukuruz i sl. jer će tada ostati sirotinja.

A jednog dana. Jednog tmurnog dana, kada zateknemo prazne markete shvatit ćemo da smo upali u zamku kao i Somalija. Tada ćemo shvatiti svoju grešku ali kasno.

Tada nas neće zanimati ko je pobijedio u tamo nekoj fudbalskoj ligi. Nećemo slušati zvijezde i zvjezdice kako nam pjevaju.

Tražit ćemo nešto da prehranimo sebe i svoju porodicu.

A teško da ćemo išta pronaći.

 

(Svjetlo istine.com)

 

 

Učitaj više povezanih članaka
Učitaj više od Svjetlo istine
Učitaj više u Sotonine spletke

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Provjerite također

  Haarp. Teorija zavjere ili zavjera protiv čovječanstva.

                         …